Jutarnja rutina s troje djece
Iako se svaki dan odvija malo drugačije, jutarnja rutina mi je zaista omiljena i toga sam postala svjesna tek kada je više nije bilo. I mjesec se odmotao skoro toliko brzo kao što se okreće naša Hana s leđa na stomak i upoznaje svijet. Ako je još prije mjesec, mjesec i pol dana sve bilo statičnije, došao je trenutak kada nije nužno da ću Hanu pronaći tamo gdje sam je ostavila prije nekoliko minuta. Kod drugog djeteta smo, uz jastuk na podu, postavili veliko zrcalo – zanimljivo za bebu koja se gleda u njemu (a do pune godine uopće ne zna da gleda sebe:)), a i za našu prvu djevojčicu, Saru, koja je velika obožavatelljica plesa, haljinica koje se vrte i nastupanja uopće. Zrcalo su nam napravili po mjeri, dimenzija 1,5 x 1 m i korisno je za sve članove – i za nas kada se stariji vragolani kriju iza kreveta i, u uvjerenju kako ih ne vidimo, naprave neku prijevaru, a mi sve zajedno vidimo sa sasvim drugog kraja sobe. 1 : 0 za roditelje :). Iako se starija djeca puno igraju i u dječjoj sobi, glavni dio za igranje još uvijek predstavljaju podloga za igranje i prostor oko Hane. Pobjednička kombinacija – pomalo promatra njihovu igru, svojom nazočnošću i osmjehom razveseljava i njih.
Istraživanje svijeta
Polako će Hana početi puzati – kao roditelj nikada ne znaš kada će se dogoditi ti razvojni, graničnici pokreta i svaki put nanovo konstatiraš što će značiti za obitelj. Što je zagonetka kod prvog (npr. s donjih polica pomaknuti teške knjige i postaviti taktilne, za bebu odgovarajuće igračke, sakriti kabele...), sad će kod dva raspojasana mališana biti sasvim nova dimenzija i mislim kako će mi lego kocke i perlice predstavljati najveći izazov. Kako je najmlađa od svih troje i najoralniji tip djeteta i sve, zaista, baš sve stavlja u usta... Ali, tu je već tema narednog mjeseca: uvođenje krute hrane.
Kako je ljudsko biće prekrasno. Na svijet dolazi potpuno bespomoćno, nesposobno brinuti se o sebi. Treba mu topao dodir, mlijeko i spavanje. Prolazi pet mjeseci, a razmišljaš o organizaciji stana, kako bi istraživanje svijeta za te male tamne oči bilo što ugodnije, spontano, po mjeri djeteta. A sjetiš se kako je tako samo u sigurnom skloništu kod kuće (i prilagođenim prostorijama): sve drugo je svijet gdje će morati, kao i svi prije i poslije, naučiti ustajati, padati i dizati se. I baš to posljednje najvažnije je u životu.
Lucija je mama dvije djevojčice i sinčića i Filipova žena. Svakog mjeseca s vama će dijeliti zapis o raznolikom obiteljskom životu. Pisat će zapise vezane uz majčinstvo, iako je svjesna kako je važno da se ostvarila najprije kao žena, a tek onda kao supruga i majka. Velik dio njezinog života čine glazba i aktivan boravak u prirodi, kao i dobra kava u kvalitetnom društvu.
Foto: @aluna.life