Dnevnik mame Lucije, 2. dio: Upoznavanje svijeta

Pet mjeseci. Ako mi se činilo kako su nam se, kao petočlanoj porodici, prva četiri mjeseca odvijala u nevjerojatno mirnom ritmu, peti kao da mi je promakao, da ne sustižem, da sam tamo, a samo zatvorim oči i već sam u drugom filmu. Taj čudni i, na neki način, novi osjećaj  pratio me pola prošlog mjeseca i htjela sam ga se otresti, ali nisam znala kako. Bio je negdje tamo. Novi zbog toga što svjesno izbjegavam rečenice „Gdje je otišlo sve to vrijeme?“ ili „Kada su djeca toliko narasla?“ Željela sam biti prisutna ovdje i sada, više od onoga što sam govorila sebi: „Lucija, prisutna si u odnosu s djecom, ti i Filip izdvajate vrijeme za vas“, nisam znala što raditi s tim osjećanjem. 

Eto, bliži nam se septembar, mjesec postavljanja rasporeda, i konačno mi se upalila lampica. „Bio je mjesec kada je dječji raspust i mužev odmor“, pomislila sam. Bio je mjesec najavljenog odmora, nenajavljenih, a predivnih porodičnih izleta, na brzinu dogovorenih posjeta najdražima. Stoga, bilo je manje ritma u mojem rasporedu i manje rutine koja mi je tako omiljena – ujutro tuširanje, doručak, buđenje i sređivanje starijih dvoje za vrtić, Hana, koja sve posmatra na jastuku, odlazak u vrtić i zatim njeno prvo spavanje tokom dana i moja jutarnja šetnja kada ubrzam korak i nadišem se svježeg zraka. Ova rutina odgovarala je i meni i njoj. Kada Hanu gledam poslednje sedmice, primjećujem kako je – rutina – nedostajala i njoj. Prijepodnevni mir kako bi se mogla naspavati. 

Jutarnja rutina s troje djece

Iako se svaki dan odvija malo drugačije, jutarnja rutina mi je zaista omiljena i toga sam postala svjesna tek kada je više nije bilo. I mjesec se odmotao skoro toliko brzo kao što se okreće naša Hana s leđa na stomak i upoznaje svijet. Ako je još prije mjesec, mjesec i po dana sve bilo statičnije, došao je trenutak kada nije nužno da ću Hanu pronaći tamo gdje sam je ostavila prije nekoliko minuta. Kod drugog djeteta smo, uz jastuk na podu, postavili veliko ogledalo – zanimljivo za bebu koja se gleda u njemu (a do pune godine uopšte ne zna da gleda sebe:)), a i za našu prvu djevojčicu, Saru, koja je velika obožavateljka plesa, haljinica koje se vrte i nastupanja uopšte. Ogledalo su nam napravili po mjeri, dimenzija 1,5 x 1 m i korisno je za sve članove – i za nas kada se stariji vragolani kriju iza kreveta i, u uvjerenju kako ih ne vidimo, naprave neku prijevaru, a mi sve zajedno vidimo sa sasvim drugog kraja sobe. 1 : 0 za roditelje :). Iako se starija djeca puno igraju i u dječjoj sobi, glavni dio za igranje još uvijek predstavljaju podloga za igranje i prostor oko Hane. Pobjednička kombinacija – pomalo posmatra njihovu igru, svojim prisustvom i osmjehom razveseljava i njih.

Istraživanje svijeta

Polako će Hana početi puzati – kao roditelj nikada ne znaš kada će se dogoditi ti razvojni, graničnici pokreta i svaki put nanovo konstatuješ šta će značiti za porodicu. Što je zagonetka kod prvog (npr. s donjih polica pomjeriti teške knjige i postaviti taktilne, za bebu odgovarajuće igračke, sakriti kablove...), sad će kod dva raspojasana mališana biti sasvim nova dimenzija i mislim kako će mi lego kocke i perlice predstavljati najveći izazov. Kako je najmlađa od svih troje i najoralniji tip djeteta i sve, zaista, baš sve stavlja u usta... Ali, tu je već tema narednog mjeseca: uvođenje čvrste hrane. 
Kako je ljudsko biće prelijepo. Na svijet dolazi potpuno bespomoćno, nesposobno brinuti se o sebi. Treba mu topao dodir, mlijeko i spavanje. Prolazi pet mjeseci, a razmišljaš o organizaciji stana, kako bi istraživanje svijeta za te male tamne oči bilo što prijatnije, spontano, po mjeri djeteta. A sjetiš se kako je tako samo u sigurnom skloništu kod kuće (i prilagođenim prostorijama): sve drugo je svijet gdje će morati, kao i svi prije i poslije, naučiti ustajati, padati i dizati se. I baš to posljednje najvažnije je u životu.

Lucija je mama dvije djevojčice i sinčića i Filipova žena. Svakog mjeseca s vama će dijeliti zapis o raznolikom porodičnom životu. Pisaće zapise vezane uz majčinstvo, iako je svjesna kako je važno da se ostvarila najprije kao žena, a tek onda kao supruga i majka. Velik dio njezinog života čine muzika i aktivan boravak u prirodi, kao i dobra kafa u kvalitetnom društvu.

Foto: @aluna.life